Ovogodišnji UNFCC-ov COP (Conference od the parties), 29 po redu je bio organiziran u Baku, Azerbajdžan od 11-23 studenog. 2024. godine.
Ovodišnja zemlja domaćin pregovora je autokratska vlada čije se gospodarstvo gotovo u potpunosti oslanja na fosilna goriva koja su glavni pokretač klimatskih promjena.
“Iako je Azerbajdžan postao ovogodišnji domaćin iz neuobičajenih razloga*“, izjavio je David Waskow, klimatski stručnjak na Institutu za svjetske resurse, “prisustvo tamo trebalo bi ponovno usmjeriti pozornost na potrebu rješavanja fosilnih goriva koja su u srcu klimatske krize.”
Nakon dva tjedna intenzivnih pregovora, Konferencija o klimatskim promjenama u Bakuu donijela je prekretnicu u sporazumu koji će poslužiti kao osnova za klimatske akcije u godinama koje dolaze: strane su postavile novi kolektivni kvantificirani cilj (NCQG) o financiranju klimatskih promjena. Odluka NCQG-a poziva sve aktere da rade zajedno kako bi povećali financiranje zemalja u razvoju za klimatske akcije iz svih javnih i privatnih izvora na najmanje 1,3 trilijuna USD godišnje do 2035. Postavlja cilj od: najmanje 300 milijardi USD godišnje do 2035. za klimatske akcije zemalja u razvoju iz raznih izvora—javnih i privatnih, bilateralnih i multilateralnih, uključujući alternativne izvore—i s razvijenim zemljama koje preuzimaju vodstvo. Zemlje u razvoju potiču se da daju doprinose na dobrovoljnoj osnovi.
Neke od stavki pregovora su bile:
Financiranje klimatskih promjena: Kontroverzni dogovor
Glavna vijest s COP29 bio je novi cilj financiranja klimatskih promjena. Bogate nacije obvezale su se osigurati 300 milijardi dolara godišnje do 2035. kako bi pomogle siromašnijim zemljama u borbi protiv klimatskih promjena i prijelaza na čišću energiju. Na papiru ovo zvuči kao napredak – to je više od prvobitno predloženih 250 milijardi dolara – ali zemlje u razvoju nisu bile nimalo impresionirane i mnoge su bile jednostavno ogorčene
https://www.instagram.com/reel/DCpS8jQy1SS/?igsh=YW1qYmNkbThlanhp
Kritičari su istaknuli da bi financiranje moglo doći iz privatnih izvora, pa čak i iz zemalja koje su još uvijek klasificirane kao “u razvoju”, poput Kine i zaljevskih država. Ova rupa u zakonu, tvrdili su, pušta najveće zagađivače da se oslobode odgovornosti.
Chiara Martinelli, direktorica Climate Action Network Europe je objasnila „Bogate zemlje snose odgovornost za neuspješan ishod na COP29. Priča o utrostručenju od cilja od 100 milijardi dolara može zvučati impresivno, ali u stvarnosti jedva da se povećava u odnosu na prethodnu obvezu kada se prilagodi inflaciji i uzimajući u obzir da će većina tog novca doći u obliku neodrživih zajmova.
Ovo nije solidarnost. Ove opsjene izdaju potrebe država koje su na prvim crtama klimatske krize. Unatoč obećanjima da će rukovoditi države EU ( druge razvijene države) pokazale su zabrinjavajući nedostatak djelovanja i ambicija, potkopavajući povjerenje i napredak kada je to bilo najpotrebnije.“
Za ranjive nacije, novac se ne odnosi samo na financije – radi se o preživljavanju. Ali s obzirom da se stvarne potrebe za klimatske akcije kreću u trilijunima, mnogi smatraju da je suma u sporazumu premalen te da je sporazum došao prekasno.
Utemeljitelj Barlig Rainforest Coffee Projecta i vođa mladih autohtonog naroda planinske pokrajine na Filipinima, Daniel Maches izjavio je da je njegova želja da COP donese “konkretna rješenja” uz priznavanje prava domorodačkog stanovništva.
“Teritoriji naših predaka smatraju se ključnima u borbi protiv emisija stakleničkih plinova, stoga bi naši glasovi trebali imati jačinu kao i svi drugi na COP-u” te je dodao: “Postoji tendencija da se ti događaji i konferencije fokusiraju na spektakl, a ne na utjecaj. Nadao sam se da će COP biti drugačiji, ali pokazalo se da svjetski čelnici ne shvaćaju ozbiljno klimatske promjene. Kako mogu biti kada korporativni igrači nastavljaju lobirati i kontrolirati vladine inicijative?…Nadam se da se stvari mogu poboljšati, a mladi se posebno zalažu za aktualizaciju učinkovite klimatske politike. No COP29 nije ublažio moj strah da klimatska kriza izmiče izvan našeg domašaja i da će poljoprivrednici i autohtoni narodi – čiji je opstanak neraskidivo povezan sa zemljom – najviše patiti.”
Fosilna goriva: Nema napretka
Dok je prošlogodišnji COP u Dubaiju završio s obvezom na “prijelaz” s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije, ovogodišnji summit nije uspio pomaknuti kazaljku. Saudijska Arabija, veliki proizvođač nafte, bila je u središtu kontroverzi, optužena za blokiranje napretka i čak za uređivanje nacrta odluka iza zatvorenih vrata. Kao rezultat toga, ključne odluke o smanjenju emisija odgođene su za COP sljedeće godine u Brazilu.
Taj nedostatak napretka kod tako kritičnog pitanja pridonio je osjećaju razočaranja oko sastanka na vrhu. Mnogima je to pokazalo kako interesi proizvođača fosilna goriva i dalje dominiraju ovim razgovorima.
Puno ih je bilo razočarano jer je COP29 samo ponovio obećanje da će se odmaknuti od industrije koja emitira ugljik, ali bez neke jake garancije ili vremenskog okvira. Ipak, Adrian Ramsay iz Green party UK izjavio je za HuffPost UK da sam COP ostaje snažan forum koji “nudi priliku okupiti nacije da djeluju i da se odmaknu od ekonomija fosilnih goriva koja uništavaju naš planet i čine život nepodnošljivim za milijune na globalnom Jugu.” Dodao je: “COP koji isključuje tvrtke za fosilna goriva i njihove lobističke ogranke, a podržava predstavnike zemalja i autohtonih naroda koji su najviše pogođeni klimatskim promjenama, može promijeniti svu našu budućnost.”
Najava COP 30 u Brazilu
Na kraju, COP29 nije donio mnogo odvažnih rješenja. Iako je ponudio male korake naprijed, ostavio je hitne i hrabre korake za iduću godinu u Brazilu.
Za sada je u središtu pozornosti da li UNFCCC-ov COP, ovakav kakav je, i dalje primjeren svrsi. S ulozima većim nego ikad, svijetu će trebati više od postupnog napretka kako bi se uhvatio u koštac s klimatskom krizom.
COP30 u Brazilu bit će prilika da se dokaže da ovi razgovori mogu donijeti značajnu akciju – ali nakon Bakua, mnogi su (razumljivo) skeptični. Iako postoje velika očekivanja da će COP30 biti prekretnica, obilježavajući tri desetljeća klimatskih pregovora.
Nakon katastrofe i podjele COP29, nadamo se da ne može postati još gore.
Izvor : Climate Reality
*Zbog rata u Ukrajini, i sankcija Rusiji, Rusija nije dala glas da se COP održava u EU državi, pa je Azerbajdžan bio kompromis